Postovi

Memoari gospođi Izabeli

Izabela je ima 28 godina. Iz Vela Luke je, ali ne priča hrvatski. Ustvari, ona uopće ne priča, ali djela i slike koje su mi ostale od Izabele govore više no što je potrebno. Teta Izabela plovi između Latvije i Švedske. Ona me je odvela u Rigu, koju sam vidjela prvi puta u životu i otada razmišljam kako je moguće da nisam ranije otišla u taj prekrasan grad. Riga je glavni grad i središte Latvije. Vrlo neobičan (ako pričamo o europskim gradovima) grad gdje u zraku osjećaš u duh starog doba i moderne c rte. U jednom kutu viri McDonalds i ljudi hodaju s kavama „na poklopce”, a u drugom prolazu pijanist svira Čajkovskog. Djevojčica na flauti dvije ulice pored svira neko klasično djelo. Osjeti se mir i jako ugodna, umirujuća energija. Rigu sam doživjela kao neobičan arhitektonski koncept koji na momente liči na Gornji Grad u Zagrebu, a onda me podsjeti na stranicu nekog starog, dobrog klasika. Pa se okrenem i između mnoštvo skulptura koje vire iz travnjaka, parkova i cesta ugledam
Objavi komentar
Pročitajte više

Kralj Trubi- poziv iz Danske

Javlja mi se Trubi (kako on zove radno mjesto trubadura) iz Danske. American country/folk boy sa zagrebačkom adresom upravo je danas završio svoj prvi ugovor! Brod ima vrlo striktna pravila ponašanja koja su slična na svim brodovima, uz male varijacije na temu od broda do broda. Kao što sam nekoć pisala kako je alkoholna politika vrlo striktna, tj tolerancija na alkohol je 0 (nula), ovdje je to zaista tako (za razliku recimo u Hrvatskoj gdje svaki ormarić na poslu ima jedno žestoko piće “da se nađe za gosta”). Mi smo muzičari. Za muzičare postoji neka pretpostavka da moraju piti prije nastupa ili za vrijeme nastupa? Ili popiti pivu za relaksaciju nakon?? Ne. To ovdje ne postoji. Tj, da postoji, sasvim sigurno bi bili iskrcani iduće jutro na prvoj stanici bez obzira što plaću još niste dobili i ne možete se vratiti doma tek tako. Uglavno, Trubi je bio pozvan na “kušanje dregera” ne zbog sebe neko kolega muzičara koji su, eto, uživali u pivici nakon posla. Tako su ‘ladno svi
Objavi komentar
Pročitajte više

Finski Romi i druge poslastice

Slika
Baš sam se nemalo iznenadila nekidan kad je ispred naš prošla žena u krinolini. Ok, prvi put vidim ženu u krinolini, a da nije riječ o predstavi. Pa sam si mislila, ok, žena si nosi krinolinu. Pa sam pitala ove svoje frendove o čemu je riječ. Finski Romi. Prema wikipedij i , ova vrsta Roma živi samo na području Švedske i Finske, ukupno ih ima 13000. Imaju karakteristični način odijevanja, žene nose nošnje od baršuna koje teže po nekoliko kila. Nošnje su bogato ukrašene stakalcima, vezovima i sl. Sa svojih 15-20 godina djevojke mogu odlučiti žele li se odijevati moderno ili tradicionalno i ono što tad odluče trebaju slijediti ostatak života. Uglavnom su se bavili raznim zanimanjima koja uključuju ručni rad (mali obrt i ) no s modernizacijom i automatizacijom proizvodnje izgubili su svoju radnu ulogu pa imaju teškoće sa zapošljavanjem. A kad smo kod rada i radnih skupina, bilježila sam malo nae „intelektualne” razgovore i rasprave. Izvukla sam 4 vrlo bitne teme. Dakle, redom
Objavi komentar
Pročitajte više

Avanture sa Simfonije- prvi dio

Slika
Prelazak iz broda u brod je mali hororčić. Ne veliki, ali mali. Spavali smo 3 sata, probudili se ko zombiji u 6 ujutro i kreće posao: jedan dio ide autom van (kojeg smo ukrcali sinoć i nakrcali našim koferima i instrumentima), drugi dio ide na putnički izlaz. Meeting na terminalu. Informiranje i check in na drugi brod. Potraga za Cargo odjeljenjem. Potraga za parkingom. Kazna za parking. Ne razumiješ na kazni ništa osim one brojke 750. Sr.... Ok, riješit ćemo i to nekako. Odlazak autom u brod (u dvije grupe)- meeting u brodu. Nošenje opreme i kofera. Potraga za cruise managerom. On spava. Razgledali glavnu promenadu. On još spava. “ Aaaa, prerano vam je, još nije dostupan.” - dobivam odgovor s recepcije Možemo li barem dobiti info o kabinama da ostavimo stvari? “ Hm... ne znam, to vam zna cruise manager.” Ok. Hvala. Nakon dva i pol sata čekanja u umoru i gladi stiže On. Cruise Manager. Putovnice na pregled, ispunjavanje nekih obrazaca te obil
1 komentar
Pročitajte više

Invazija na Baltičku Princezu- drugi dio

Slika
Baltic Princess je jedan omanji, prekrasni hotelčić koji plovi po moru i neumorno gazi od Stockholma u Švedskoj do Turkua u Finskoj. Sv aki dan, u isto vrijeme. Uglavnom, glavni akteri ovih putovanja su mladi Finci, željni zabave, koncerata, kockanja, a naravno, kod njih nema ništa bez dobre kapljice (čitaj litrice). Zadnjih 10 dana se toliko stvari dogodilo na ovom brodu da imam osjećaj da sam tu već mjesec dana, ali nekako mi se slabo pomiču ti datumi na kalendaru. Kraj svibnja je, a ovdje prži kao usred ljeta. Temperatura je 25 stupnjeva i u hladu i to je prekrasno, no obzirom da smo na sjeveru sunce baš jako, jako prži i danas sam (opet, treći dan zaredom) uspjela izgoriti ko rak na suncu. Sad mi je jasno zašto su šveđanke tako zgodne i crne. Ne kvarcaju se, samo hodaju po ulici!! Proveli smo dva dana u Stockholmu. Znate kakva je situacija kod nas kad se igraju neke bitne tekme u sklopu prvenstva? Ljudi puni šalova, nekih smiješnih kapa, pivice u ruci, dernjava i
Objavi komentar
Pročitajte više

Invazija na Baltičku Princezu- Prvi dio

Dva su popodne. U Hrvatskoj je jedan sat manje. Prošlo je nekoliko dana prilagodbe na brodu i konačno smo se svi naspavali, došli k sebi i pisanje može početi. Napokon smo doveli na brod našu opasnu ritam sekciju, od kojih jedan jurca po palubama po cijele dane, a drugi još uvijek isto toliko spava. Kakav tim! Putovali smo u dvije struje; jedna do Stockholma autom, a druga (ritam sekcija- naravno!) zrakom . Nama „manualcima” je trebalo dva dana do Stockholma i 2400km autoceste . Prošli smo kroz Austriju, Njemačku, Dansku i Švedsku- uzduž! Put kroz Njemačku je malo zeznut jer gore na sjeveru kod Hamburga ima dosta radova (već dvije godine rade istu trasu, pa nije da su Hrvatska!). Bookirala sam nam noćenje nekoliko dana unaprijed u Flensburgu (na granici s Danskom) uz napomenu da dolazimo usred noći pa nam je kasni check in bio jedini uvjet. Ovaj slatki, mali hostel je imao upravo to: čiste sobe, tišinu, ukucali smo na vrata neku šifricu koju nam je teta javila telefonom i voila!- so
Objavi komentar
Pročitajte više